Ivo Andrić

Epilog

Epilog

Mnogo samuješ i dugo ćutiš, sine moj, zatravljen si snovima, izmoren putevima duha.
Lik ti je pognut i lice blijedo, duboko spuštene vjeđe i glas kao škripa tamničkih vrata.
Iziđi u ljetni dan, sine moj!
-Šta si vidio u ljetni dan, sine moj?
Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovjek.
-Šta si vidio, sine moj, u ljetni dan?
Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vječna.
-Šta si vidio, sine moj, u ljetni dan?
Vidio sam da je ovaj život stvar mučna, koja se sastoji od nepravilne izmene grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku.
-Hoćeš da usniš, sine moj?
Ne oče, idem da živim.

Žeđ

zedj

Ostadoh te željan jednog letnjeg dana,
O, srebrna vodo iz tuđega vrela.
To je bilo davno.
Svaka mi je staza danas obasjana
Suncem i ljepotom. Sreća me je srela.
Iz stotinu vrela žeđ moja sad pije,
Al, mira ne nađoh nigde, jer me nikad
Vatra prve žeđi ostavila nije.

Ocenite ovaj članak
(0 glasova)

Duo Moderato - Igra za dvoje

Iosif Ivanovici - Danube Waves ( Valurile Dunării ) Budapest Strauss Ensemble

Idi na vrh