Ja sam atipična u mnogo čemu, pa i u sopstvenom horoskoposkom znaku-nemam ja disciplinu Device, siva, zelena i braon mi nisu omiljene boje, ne hranim se zdravo i na vreme, nisam stidljiva, nesposobna za medicinu i ne pravim planove za Novu Godinu (I kad napravim-moji planovi i ja završimo na šestoj destinaciji)!
Verovatno nisam jedina koja Novaka doživljavam više kao rod i nekoga koga poznajem i verujem mu ceo život, nego kao uspešnog sportistu koji predstavlja našu zemlju u svetu. Tu je objašnjenje činjenice da ga razumem odlično, ja prosto ne mogu nikada ništa da mu zamerim. Što se mene tiče on može da izgubi 100000 puta, meni su u živom sećanju pobede i svo dobro koje je činio i čini i dalje. Samo kad se setim koliko je trofeja osvojio, kako nas je predstavljao u svetu, branio i koliko je ljudi pomogao, što znamo i ne znamo…Sramota me je i pomisliti a nekamo li reći nešto negativno o tom čoveku. U medjuvremenu sam se istrenirala da ne reagujem na negativce koji reči hvale imaju više i za 178-og na listi nego za Noleta a pre par godina sam želela da im dokažem, pokažem-borila se (ponekad imala žarku želju da ih mlatnem nečim da se osveste od sopstvene gluposti) i na kraju shvatila da nije njima kriv Nole, nego su nesrećni i baksuzni sami sa sobom… Ali, nisam o tome htela danas…
Kada sam čitala meni Milenin najbolji tekst, naravno o Noletu, i kada sam videla da nas stari učitelj Saturn trenira oboje, prosto sam bila srećna što sam Devica (makar se i mučila), što Nole i ja nismo sami u svojoj muci. Nekako mi je, iako jako dobra, 2017 bila u isto vreme i jako teška, Milenin tekst je i meni dosta stvari objasnio… Činjenica, da je škrti učitelj otišao 20.decembra donela mi je neko olakšanje, celih 11 dana pre kraja godine-obradovala me… Umesto planova za ponedeljak ili Novu Godinu-to stvarno nije moj fazon-imam nešto za gospodina Saturna:
Hvala Ti, što si me u svom stilu, na vrlo težak način, naučio da je bitno da smo živi i zdravi, ma gde bili i ma koliko nekoga voleli i bili željni-nego da smo zajedno i da patimo, ili, još gore, da je taj neko, ili mi sami bolestan… Molim te da ovoj lekciji podučis i one koji još talasaju o “sta je važnije i za koga je sta bolje”.
Hvala Ti što si me zaustavio i prikočio i naterao i mene kao i Noleta da podvučem crtu i konačno shvatim i prihvatim šta je najvaznije i da usporim (još nisam koliko treba, osećam to, jer se i moj organizam otima i buni i upozorava me)…Ja nisam znala za granice u poslu i obavezama…Ja sam od onih ljudi što kad imaju slobodan dan, umesto šetnje i odmora isplanira gomile projekata…Ja bih u jednom danu da završim što normalni ljudi rade 3-4 dana… I odradim ja to, ali hvala Ti što sam shvatila da moram da stanem, bar na trenutak…
Hvala Mileni (nije to Saturn, ali ona je u nekom dosluhu sa njim), što me probudila iz mora obaveza, rada, planova i podsetila me da su i drugi aspekti života jako bitni, uverila me da je ponekad ok dopustiti sebi i malo lenjosti, malo više uživanja- tako da ću se definitivno u 2018 više igrati sa svojom i drugom decom, kad god imam priliku-ljubi ću ih, maziti, upijati svaki pogled tih divnih, smedjih, plavih i neobičnih očiju (ovde bi i Saturn bio ponosan na mene ), družiću se sa dragim ljudima još više, dobri prijatelji su dar života; iako sam prema sebi najškrtija i ovu lekciju još usavršavam-biću kao Saturn i zasluženo vreme za nas dvoje neću žrtvovati za bilo šta drugo…
Dragi škrti i velikodušni u isto vreme učitelju, naučili smo Nole i ja mnoge lekcije o kojima nećemo dužiti, hvala Ti na svemu, cenimo tvoju pomoć ali smo jako srećni što si nastavio svojim putem i ostavio Noleta i mene da uživamo u postignutom, spremimo se za nove pobede, učimo i dalje ali polako otpuštamo sve i svakoga ko nam ne prija, a ono najbolje u nama darujemo onima koje najviše volimo i koji to najviše zaslužuju-baš kao i ti-sve po zasluzi!
Sandra Bosković
USA