Poslednjih godina došlo je do velikog preokreta u pogledima na zdravlje i bolest u umnoj i dobro obaveštenoj javnosti koja je tražila uspešnije načine lečenja pre svega hroničnih bolesti. Istorijski gledano holistički pristup čoveku datira još od Hipokrata, ali pojava savremene tehnologije i striktno materijalističkog pogleda na svet zapretila je da se ovakav pristup zdravlju i bolesti potpuno izgubi. Na vaskrsnuće energetskog i holističkog pogleda na zdravlje dobrim delom doprineo je i razvoj psihologije i to pre svega jedan poseban pravac u psihologiji nazvan geštalt terapija (psihijatar Frederick, osnivač Esalen instituta u Kaliforniji i tvorac geštalt terpije). U osnovi holističkog pristupa zdravlju leži princip da je svako živo biće, pa i čovek, integrisana celina koja funkcioniše kao totalitet, ali je i u nekoj vrsti međusobnog odnosa sa okolinom i Univerzumom koji nas okružuje. Svaki poremećaj ove harmonije remeti čovekovu vitalnu silu i vodi u bolest. Pojam vitalne sile u homeopatiji je jako prisutan. I pored toga što nije naučno pouzdano određen, svako od nas je svestan da je ona prisutna i da deluje u svakome od nas. Mi danas poznajemo mnoge prirodne sile samo preko njihovih osobina, a da zapravo ne znamo kao one deluju. To su npr magnetizam, elektricitet, sila gravitacije. Pravu suštinu energije mi još uvek ne možemo da razumemo putem čula, pa tako i vitalnu silu čoveka možemo samo prepoznati putem njenih osobina o čemu ćemo pisati kasnije. Danas postoje mnoge holističke metode lečenja kao što su pravilna ishrana (jedna izreka kaže: "Ma ko bio otac neke bolesti, nepravilna ishrana je sigurno majka), akupunktura, manipulativne terapije, joga ali sigurno je, da je homeopatija najdelotvorniji prirodni terapeutski sistem za lečenje i akutnih I hroničnih bolesti. Homeopatija se često pogrešno svrstava u tradicionalnu medicine, a Homeopatija ie zapravo jedna vrlo sofisticirana disciplina čiji je tvorac nemački lekar Samuel Haneman (1755 -1843). Homeopatija je od samog početka spektakularnim uspesima u lečenju izazivala veliku pažnju, a posebno je stekla veliku popularnost u doba epidemije kolere u Evropi, kada je zapaženo mnogo veće preživljavanje među obolelima koji su lečeni homeopatijom u odnosu na druge metode. Sama reč homeopatija potiče od grčke reči HOMEO - SLIČAN i PATHOS - PATNJA što u prevodu znači slično se sličnim leči. Hipokrat je još tvrdio da se bolest može lečiti na dva načina ili sličnim ili suprotnim dejstvom leka. Na principu suprotnosti zasniva se klasična alopatska medicina. Tvorac homeopatje, dr Haneman među pristalicama holističkog pogleda na zdravlje i bolest smatra se najvećm umom u istoriji, ali zbog velikog broja moćnih ljudi koji su protivnici homeopatije nepravedno je potisnut. Dr Haneman nikako nije bio zadovoljan načinom i rezultatima lečenja u to vreme, a pogotovo ne objašnjenjima bolesti i dejstvom lekova. U to vreme otkriven je kinin, lek koji se koristio za lečenje malarije i njegova lekovita svojstva objašnjena su da potiču od njegovog gorkog ukusa. Za dr Hanemana koji je stalno učio i istraživao to nikako nije bilo objašnjenje. Kako bi dokazao da se lekovito svojstvo kinina krije u nečem drugom sam je kao zdrava osoba popio kinin i upravo tu počinje homeopatija, jer je dr Haneman po uzimanju leka dobio sve simptome malarije. Nastavio je na sebi i svojim saradnicima da ispituje i druge supstance i na taj način je postavljen princip homeopatskog lečenja koji i dan danas važi a to je da se SLIČNO SLIČNIM LEČI. Ono po čemu je još homeopatija jedinstvena je i to da se svi lekovi ispituju na zdravim ljudima dok u Alopatskoj medicini sva ispitivanja, u početku, se rade na žvotinjama ili u laboratoriji, pa upravo stoga i imamo mnogo primera da se tek posle nekoliko godina upotrebe leka pokažu njegova štetna dejstva na ljudski organizam. Homeopatija je jedinstvena i po tome što svaka osoba dobija lek prema svojoj konstituciji i svojoj reakciji na bolest, a nikako za samu bolest. Svi znamo da će prema alopatskoj medicini sve osobe sa povišenim krvnim pritiskom dobiti istu grupu lekova, a u homeopatiji može biti deset osoba sa povišenim krvnim pritiskom i da svi dobiju različite homeopatske lekove, jer se daje lek ZA OSOBU A NE ZA BOLEST. U klasičnoj homeopatiji koja je i prava homeopatija po Hanemanovom principu dobija se jedan lek u jednoj dozi i osoba se prati u određenom vremenskom periodu (opet je sve individualno) znači nema svakodnevnog ponavljanja leka kao u klasičnoj medcini. Ovo i jeste jedan od razloga što Homepatija ima dosta protivnika, pa i među lekarima, jer nema ekonomskog intersa i profita. S druge strane na nivou današnjeg znanja teško je i objasniti principe homeopatskog delovanja, jer se radi o supstancama sa takvim razblaženjem da se materijalno prisustvo supstance ne može izmeriti. Homeopatija kao način lečenja danas je po broju korisnika na drugom mestu u svetu, odmah posle kineske tradicionalne medicine. Važno je naglasiti da nije dobra isključivost kao što se dešava, pa da ljudi u potpunosti odbacuju Alopatsku medicinu. Alopatska medicina nesumnjivo ima svoje mesto u savremenom svetu posebno kada su u pitanju urgentna stanja i hirurgija. Tamo gde se Homeopatija izučava na Medicinskom fakultetu kao što je slučaj u Indiji, pacijenti ravnopravno biraju načine lečenja i homeopatijom se postižu izlečenja i tamo gde je Alopatska medicina nemoćna. Veliki problem predstavlja zloupotreba Homeopatije od strane šarlatana i zbog toga je dobar zakon koji predviđa da se homeopatskim lečenjem mogu baviti smo lekari .